Ratluk je vrsta tradicionalnog dezerta nalik želeu, koji ima oblik kocke i može se pronaći u bezbroj boja u zavisnosti od vrste i arome. Na vrhu je obično posut belim prahom, ali često na njemu možemo pronaći i mlevene pistaće, orahe, bademe i sl. Kod nas je najpoznatiji i verovatno najvoljeniji ratluk od ružinih latica.

Na našim prostorima, ova starinska poslastica, je deo tradicije i lep običaj koji budi nostalgiju i draga sećanja. Ratluk je obeležio detinjstva i odrastanja generacijama dece, dok su stariji u njemu uživali uz domaću, crnu kafu. Ritual ispijanja „turske“ kafe je bio nezamisliv bez ratluka – ona se služila na „sahanu“ – bakrenom poslužavniku, uz čašu vode i uz obaveznu malu, slatku kocku ratluka na tacni. Uz gutljaje vruće kafe, pod nepcima se topila ova nežna mirisna kockica, stvarajući tako potpuni užitak.

Kako se pravi ratluk

Ratluk se pravi mešanjem kukuruznog skroba i šećernog sirupa, koji se kuvanjem stope u mekanu želatinastu masu, sa dodatkom sokova od ruže, nara, šipka, pomorandže, višnje, ili aroma, kao što su vanila, cimet ili drugo. Mogu se dodati i komadići orašastih plodova, kao što su orasi, bademi, pistaći, i sl. Kako bi se sprečilo lepljenje, kocke se posipaju šećerom u prahu ili vinskim praškom za pecivo. Većini ljubitelja ove poslastice je ostao najdraži i najslađi onaj tradicionalni, ratluk od ruže i nara koje su bake pravile svojim zlatnim rukama i čiji ukus budi najlepše uspomene iz detinjstva.

Gde je napravljen prvi ratluk i ko ga je prvi konzumirao?

Ovaj dezert nastao je u Turskoj još u 15. veku, kao izum kulinarskih majstora osmanskog carstva. Legenda kaže da je sultan, kako bi ugodio svojim ženama u haremu, tražio od svog kuvara da za njih napravi poseban slatkiš, lepši i slađi od svih do tada izmišljenih. Ratluk, kakav mi danas poznajemo, nastao je 1777. godine u Istanbulu, a izmislio ga je Hadži Bekir efendija, koji je u tom gradu držao poslastičarnicu. I naravno i danas ubedljivo najbolji ratluk možete pojesti u turskoj prestonici, mada morate probati i naš, jer su prilično slični po kvalitetu i ukusu.

Gde se sve jede ratluk

Ratluk je najviše rasprostranjen u arapskim zemljama i u Turskoj iz koje je i potekao, ali se proširio i širom sveta. On je naročito omiljena poslastica na Balkanu, gde je prihvaćen kao deo tradicije. Svaka od zemalja ima jedinstven recept za Rahat lokum, a često i svoj naziv za njega. Kipar je svoju verziju čak i zvanično zaštitio kao svoj jedinstveni proizvod i registrovao pod nazivom „Kiparski lokum“. Na našim prostorima jedinstven je „Bosanski lokum“ ili „Šećerli lokum“.

Kako je ratluk dobio ime

Ime poslastice „ratluk“ je nastalo kao skraćenica njenog turskog naziva – „rahat-lokum“. Reč „rahat“ na turskom jeziku označava zadovoljstvo, mir i spokoj, dok reč „lokum“ potiče od arapske reči „al-holkum“ što znači grlo, što u prevodu znači „zadovoljstvo za grlo“. Slične su varijacije njegovog imena na različitim jezicima, ali lepe reči njegovog imena uvek su bogate simbolikom.

Zasladite trenutke uz Swisslion

Uživajte i vi u ovim slatkim kockicama, bilo da se družite sa prijateljima, učite gradivo, dopisujete se sa drugaricom ili gledate omiljenu seriju. Uz ovo mirisno zadovoljstvo i puna usta slasti možete sasvim obične trenutke učiniti posebnim i slatkim. Za sve ljubitelje ratluka, Swisslion je pripremio ovu poslasticu u dva klasična ukusa – ruža i sa orasima.